sabato 17 maggio 2014

PETERAC: I šta sada?



Piše: Dejan Stevović
Za nepunih 17 meseci u Crvenoj zvezdi se odigralo toliko stvari koliko drugim klubovima za decenije i decenije. U januaru 2013 počela je trofejna serija koja je u subotu imala šestu epizodu. Dve duple krune, Super kup i Liga šampiona.
U tom nizu radosti samo jedna tužna priča, još uvek neprežaljeni poraz od Pro Reka na peterce u Ligi šampiona. Da se i to prošlo, Srbija bi sigurno u Barseloni imala tri predstavnika a crveno – beli ne bi bili autsajderi u borbi za odbranu trona.
Pro Reko je prorekao sudbinu Savićevog tima ove godine. Svestan da sezonu na evro sceni spasava osvajanjem Super kupa, trener Zvezde je prve karte bacio na trijumf u Bečeju. Posle toga je bilo lakše. Zvezda se za razliku od Partizana i Radničkog okrenula domaćoj sceni.
Šefikov gol u Kupu, željena pobeda u prvenstvu nad Kragujevčanima od dva razlike, stvorila je potpuni mir pred duele u finalu plej ofa. I ostalo se zna. Zvezda je u tri utakmice dobila Radnički stigla do pehara.
Radnički je na početku sezone ostao bez Udovičića i Gaka, u plej ofu su se povredili Korolija i Zloković. Veliki hendikep ali uporni i kvalitetni Kragujevčani su imali dve velike prilike u prva dva susreta. Kada ih nisu iskoristili, onako oslabljeni teško da su u grotlu Taša mogli u trećem meču nešto više.
Šta sada ? Na scenu dolaze uprave. Zvezdina sa ciljem da sačuva gro tima. Kragujevačka da izdejstvuje ispunjenje obećanja pre svega od gradskih vlasti.
Za kratko vreme vaterpolisti Zvezde su postali miljenici navijača. Sjajna hemija bazena i tribina učinila je da rival na Tašu po pravilu nema šta da traži.
Između njih je Dejan Savić u kojeg se pristalice crveno-belih kunu a autori temelja velikih rezultata Viktor Jelenić i Igor Milojević su uspeli da urade posao čiji je rezultat vidljiv i sada pripadaju onoj generaciji funkcionera koje bi poželeli drugi klubovi ovog Sportskog društva.
Pitanje je kako će Zvezda izgledati sutra sa najavljenim mečevima na četiri fronta. Pitanje je kako će se predstaviti i Radnički i Partizan. Do novca nikad teže. Kasa šampiona nije opterećena dugovima kao kod rivala. Ali treba sve izdržati.
Jelenić i Milojević će uskoro odlučiti kako dalje. Igrači bi , kako kažu, da ostanu, da probaju još jednom da krenu u trofejnu priču.
Andrija Prlainović, svojom izraženom gotovo dečačkom ljubavi prema Crvenoj zvezdi, je bukvalno institucija i u ovom trenutku, uz fudbaleraNinkovića, najpopularniji sportista velike porodice. Sa njim ili bez njega, ogromna je razlika. Ne samo u bazenu.
Njegov ostanak bi bio mamac za mnoge druge. Nema dileme da mnogi želePrlainovića, možda su neke ponude poslate, možda je nešto i dogovoreno. Zvezda, sama, teško da može da parira ako se na drugoj strani nađu Rusi i recimo Italijani. Ali vredi pokušati.
Jelenić je u danima nemaštine februara 2012. dao momcima zeleno svetlo da odu. Odbili su i sve ostalo je istorija. Ko zna možda se i sada nešto dogodi pa Prlabin i društvo krenu u još jedan krug. Ponovimo, Zvezda, Radnički i Partizan sami ne mogu.
Tu dolazimo do pitanja treba li vaterpolo ovakav kakav je sada Srbiji. Priče o privatizaciji klubova u ovom sportu su priče za malu decu. Ali to je neka druga tema.

0 commenti:

Posta un commento

 

Followers